Božur važi za biljku koja spada među najzahvalnije za održavanje, a njegovi raskošni cvetovi najlepši su ukras bašta i domova
Bilo da je uzgajate u bašti ili u saksiji, već sledeće godine božur će vas obradovati krupnim, mirisnim cvjetovima, a nastaviće da cvjeta narednih petnaest godina.

Zanimljivosti o cvijetu božur
Ova biljka raskošne ljepote i mirisnih cvjetova predivan je ukras bašte, a porijeklom je iz Kine, gde se najpre uzgajao u carskim vrtovima. Mada je jedna od najstarijih gajenih cvjetnica, božur (Paeonia officinalis) u Evropu je dospio prije samo dvjesta godina, i tek poslednjih decenija uživa zasluženu popularnost. Pripada trajnicama, što znači da će vas od momenta kada ga posadite očaravati svojom ljepotom bar narednih 15 godina.
Cvijet mu je krupan, jednostavan ili pun, prečnika koji ponekad prelazi 15 centimetara, s laticama koje mogu biti bijele, roza, žute, pink, crvene i purpurne boje, dok je plod u obliku meška s krupnim sjemenkama. U zavisnosti od vrste, cveta od sredine maja do polovine juna, što traje oko mjesec dana, a prelijepe krunice, koje su, inače, omiljeno rezano cvijeće, dugo ostaju svježe u vodi.
Vjeruje se da božur donosi sreću ženama, i blagostanje u cijelu porodicu. Određeni oblik božura, poznat i kao „biljka Paeonia“, vijekovima je dio istočne tradicionalne medicine, te se smatra biljkom koja tera negativnu energiju i zle duhove.

Vrste božura
Zeljasti božur ima zelene izdanke koji na jesen venu i u proleće ponovo niču iz korijena, a naraste do metra. Žbunasta – drvenasta vrsta dostiže visinu i do metar i po, a s dolaskom hladnijih dana suši joj se lišće, koje opada kao kod svake listopadne biljke. Na tržištu se svake godine pojavi na desetine novih hibrida, bilo da je riječ o zeljastim ili drvenastim božurima.

Kako se sadi božur?
Božur je cvijeće koje uspjeva na plodnom zemljištu slabo kisele reakcije i umjerene vlage. Otporan je na niske temperature i u našim klimatskim uslovima dobro prezimljava.
Najpovoljnije vrijeme za sadnju u vrtu jeste rano proleće ili od sredine septembra do oktobra, dok se u saksiije mladice u mogu saditi tokom cele godine. Drvenasti božur se polaže u jame duboke oko 50 cm, široke do 70 cm, na čije dno se stavlja drenažni sloj debljine 20 cm, a zatim se nabacuje kvalitetan humus, na koji se sipa đubrivo, pa se ponovo stavlja zemlja. Za drvenaste božure karakteristično je to da od sadnje do cvjetanja prođe nekoliko godina, za razliku od zeljastog, koji cvjeta već naredne sezone, pod uslovom da se ne posadi previše duboko, jer u tom slučaju uopšte neće formirati pupoljke.

Kako se razmnožava božur?
Božur može da se razmnoži iz sjemena koje, međutim, sporo klija, pa je potrebno dve do tri godine da se dobije biljka koja će procvjetati tek pet godina nakon sjetve. Stoga se ovakav način stvaranja mladice rijetko primjenjuje. Zeljasti božur razmnožava se deobom bokora, svake četvrte godine, početkom proljeća ili u ranu jesen nakon što listovi uvenu.
Prvo treba pažljivo skinuti zemlju, pa isprati bokor i podijeliti ga oštrim nožem vodeći računa o tome da svaki deo ima po tri vršna pupoljka. Podijeljeno korjenje sadi se na rastojanju od najmanje metar. Drvenasti božuri razmnožavaju se reznicama (kad biljka precvjeta) ili kalemljenjem (u avgustu). Božur ne zahtjeva nikakvu posebnu njegu: ako se posadi na prikladno mjesto, iz godine u godinu, imaće sve krupniji i bujniji cvat.

(Stil)