Pismo Majke Kćerki: “Kad Me Noge Izdaju Ne Stidi Me Se, Ja Sam Tebe Učila Da Hodaš”
Često zaboravljamo koliko je jaka roditeljska ljubav. Ne postoji jača ljubav od majčine ljubavi. Kada odrastemo i odemo iz roditeljskog gnijezda, a oni ostare, često zaboravljamo sa koliko su nas ljubavi, strpljenja i brige odgajali, kao i to da smo zbog njih danas tu gdje jesmo. Jedno emotivno pismo majke svojoj kćeri, mnoge je naučilo pameti. Podsjetimo se svi koliko nas roditelji vole, i zahvalimo im se, bili oni živi ili ne, za svu ljubav koju su nam pružili u toku našeg odrastanja.
„Draga moja djevojčice, jednog dana kada shvatiš da starim, ja te molim da budeš strpljiva, ali prije svega pokušaj da razumiješ kroz šta prolazim.
Ako, kada budemo pričale, ponovim jednu stvar hiljadu puta, nemoj da me prekidaš govoreći: „rekla si to prije minut“. Samo me slušaj, molim te.
Pokušaj da se sjetiš vremena kada si ti bila mala, i kada bih ti svaku noć čitala istu priču prije nego što zaspeš. Ako se ne budem htjela kupati, nemoj da se ljutiš, i nemoj da me sramotiš. Sjeti se kako sam te , kada si bila mala djevojčica, ganjala i jedva nagovarala da se kupaš.
Kada vidiš kako sam spora kada je u pitanju nova tehnologija, daj mi vremena da naučim, i ne gledaj me kao da sam glupa. Sjeti se, srećo moja, kako sam te učila mnogim stvarima, kako da jedeš, da se obučeš, počešljaš kosu, da se suočiš sa svakodnevim problemima.
Jednog dana kada shvatiš da starim, ja te molim da budeš strpljiva, ali prije svega pokušaj da razumiješ kroz šta prolazim. Ako se s vremena na vrijeme desi da zaboravim o čemu smo ono pričale, daj mi vremena da se prisjetim. A ako ne budem mogla nemoj biti nervozna, nestrpljiva ili arogantna.
Samo znaj, u svom srcu, da je za mene najvažnija stvar da budem s tobom. I kada me moje stare, umorne noge više ne budu mogle nositi brzo kao prije, daj mi svoju ruku, isto kao što sam ja tebi nudila svoju, kada si učila da hodaš. Kada ti dani dođu, nemoj da budeš tužna, samo budi sa mnom, i imaj razumijevanja, dok uz tvoju ljubav idem prema kraju svog života.
Njegovaću u svom srcu i biti zahvalna za vrijeme i radost koje smo dijelile. Sa velikim osmijehom i ogromnom ljubavlju koju sam oduvijek imala za tebe, samo želim reći – volim te, moja draga kćeri!“
