Evo šta se radi 3 dana pred Vaskrs: Običaji koji se moraju ispoštovati na veliku sredu, četvrtak i petak

Najveći i najznačajniji praznik u hrišćanskom svetu je Uskrs. Za pravoslavne vernike, on ne predstavlja samo dan radosti, već i vrhunac duhovnog puta kroz post, tišinu, strpljenje i veru. Najviše mu se, naravno, raduju deca – zbog šarenih jaja, igre i praznične atmosfere. Ali Uskrs nije potpun bez običaja i pravila koje su poštovali naši preci, a koja se prenose s kolena na koleno.
Jedan od zanimljivijih aspekata Uskrsa tiče se onoga što se ne sme unositi u kuću nekoliko dana pred praznik. Naime, verovalo se da tri dana pred Vaskrs nije dobro unositi ništa novo u dom – posebno ne stvari poput nove odeće, nameštaja ili većih kupovina. Smatralo se da sve što se unosi treba da bude čisto, blagosloveno i u miru, a ne iz hira ili u brzini. Taj period pred praznik nosi duboku simboliku – to je vreme tišine, pripreme i skrušenosti.
Strasna nedelja – put kroz tišinu i strpljenje
U nedelji pred Uskrs, počinje tzv. Strasna nedelja – najvažnija sedmica crkvenog kalendara. Svaki dan nosi posebno značenje i niz običaja.
Veliki ponedeljak označava početak Hristovog stradanja. Narod ga u nekim krajevima zove i „zavalita nedelja“, i tada se pridržava strožeg posta. Čak se i stoka tada hrani drugačije – sve u duhu smirenja i pripreme.
Velika sreda je poslednji radni dan u sedmici. Tog dana se izbegava šivenje, a počinje i farbanje jaja. U domovima gde je tuga, jaja se boje u crno – kao znak poštovanja i tuge. Ova jaja se nazivaju “kaluđeri”.
Veliki četvrtak je posvećen zemlji i precima. Palile su se sveće i puštale niz reke, verujući da voda nosi molitve pokojnicima. Tada se seje bostan, jer se smatralo da će najbolje roditi baš toga dana.
Veliki petak je dan tišine, tuge i poštovanja. Isus Hristos je tog dana razapet, i zato se taj dan ne radi ništa. Strogo se posti – neki čak ni vodu ne piju. Tog dana se farbaju prva uskršnja jaja, i to u crveno. Prvo jaje se zove čuvar-kuća i čuva se cele godine kao zaštita doma i zdravlja.
U nekim selima, mladići koji su završili vojsku čuvali su Hristov grob u crkvi – smenjivali su se u tišini, simbolično bdijući nad svetinjom.
Velika subota je dan nade. Priprema se hleb – uskršnjak, ukrašava se jajima, najčešće jednim belim u sredini – simbolom čistote i novog života. Jaja se farbaju i tada. U nekim krajevima, poput Hercegovine, ovaj dan zovu crvena subota, verujući da su jaja na Hristovom grobu pocrvenela u znak vaskrsnuća.
Vaskrs – praznik svetlosti, ljubavi i života
Na kraju dolazi Vaskrs – praznik svih praznika. Tog dana ceo pravoslavni svet pozdravlja se rečima:
„Hristos vaskrse!“
Na šta se odgovara:
„Vaistinu vaskrse!“
Porodice se okupljaju, deca se umivaju crvenim jajetom za zdravlje i sreću. Tucanje jajima je omiljeni običaj, a pobednik uzima jaje onog čije se razbilo. Ljuske jaja se ne bacaju bilo gde – verovalo se da ako ih veštice nađu, mogu preći reke i nanositi zlo.
Na Vaskrs je dobro obući nešto novo, makar čarape ili maramu, jer to simbolizuje napredak, obnovu i sreću u godini pred nama.
Uskrs nije samo praznik bogate trpeze – on je vreme tišine, praštanja, unutrašnjeg mira i obnove vere. U običajima i pričama koje čuvamo i poštujemo, krije se veza sa precima, sa sobom i sa onim što nas nadilazi.
Neka vam Uskrs donese zdravlje, radost i mir, a pozdrav koji izgovarate od srca neka greje sve oko vas:
Hristos vaskrse!