Pismo majke kćerki: “Kad me noge izdaju ne stidi me se, ja sam tebe učila da hodaš”
“Bivši suprug me ostavio nakon dvije godine braka jer sam bila neplodna i nisam mogla začeti prirodnim putem.
Ali ono što me više rastužuje su riječi moje majke: “Moraš ga razumjeti, dijete moje, što će ti on bez djeteta?”
Od tada nisam s njom progovorila ni riječ, a bilo je to prije 13 godina. Danas imam divnog muža i dva dječaka, blizanca, koje sam začela IVF-om i sada imaju 6 godina.
Mama je umrla, a unuke nikad nije upoznala – sestra mi je to zamjerila, ali nije mi žao što se nismo pomirili i što unuke nikada nije upoznala. “
Često zaboravljamo koliko je jaka ljubav naših roditelja. Nema jače ljubavi od majčine. Kada odrastemo i napustimo roditeljsko gnijezdo, i kada oni ostare, često zaboravimo s koliko su nas ljubavi, strpljenja i brige odgajali, a isto tako zaboravimo da smo zbog njih danas tu gdje jesmo. . Emotivno pismo jedne majke njezinoj kćeri mnoge je naučilo mudrosti. Sjetimo se svi koliko nas vole naši roditelji i zahvalimo im, bili živi ili ne, za svu ljubav koju su nam pružali dok smo odrastali.
“Draga moja djevojčice, jednog dana kada shvatiš da starim, molim te za strpljenje, ali prvo pokušaj razumjeti kroz što prolazim.
Ako, dok razgovaramo, nešto ponovim tisuću puta, nemojte me prekidati i reći: “To si rekao maloprije.” Molim te slušaj me.
PokUšajte se sjetiti kad ste bili mali, čitalo sam vam istu priču svaku večer prije nego što ste otišli na spavanje. Ako se ne želim istuširati, nemojte se ljutiti niti me sramotiti. Sjećaš se, kad si bila djevojčica, jurila sam te i nevoljko te nagovarala da se okupaš. Kad vidite da sporo napredujem u novoj tehnologiji, molim vas dajte mi vremena da naučim i ne gledajte me kao da sam budala. Sjeti se, srećo moja, kako sam te naučila mnogim stvarima, kako jesti, kako se oblačiti, kako se češljati, kako se suočavati sa svakodnevnim problemima
Jednog dana, kada shvatiš da starim, molim te za strpljenje, ali prvo pokušaj shvatiti kroz što prolazim. Ako ponekad zaboravim o čemu smo razgovarali, daj mi vremena da se sjetim. Ako ja to ne mogu, nemoj biti nervozan, nestrpljiv ili arogantan.
Samo znaj da mi je u tvom srcu najvažnije biti s tobom. Kada me moje umorne noge više ne budu mogle nositi tako brzo kao nekad, pruži mi svoju ruku, kao što sam ja pružila tebi svoju dok si učila hodati. Kad dođe tvoj dan, nemoj biti tužan, samo budi uz mene, razumi me i nosi svoju ljubav sa mnom do kraja života. Cijenit ću i cijeniti vrijeme i radost koju smo proveli zajedno. Uz široki osmijeh i neizmjernu ljubav koju cijelo vrijeme gajim prema tebi, samo želim reći – volim te, kćeri moja draga! ”
