SA OVIH 11 NAVIKA SE ČESTO SUOČAVAJU LJUDI KOJI SU ODRASLI U SIROMAŠTVU: Neke ih parališu, a jedna im UGROŽAVA ZDRAVLJE
Većina nas rođena 70ih, 80ih i 90ih godina prošlog vijeka dobro su upamtili vremena oskudacije. To su sjećanja koja većini ljudi ostaju urezana duboko u pamćenje. Bez obzira koliko danas imate, sjećanje na period kada niste imali može da vas prati čitav život.
Donosimo vam 11 navika osobe odrasle u siromašnoj porodici, pogledajte da li imate neku od njih:
- Stalna briga o hrani ili nezdrav odnos prema hrani
Osobe koje nisu imale hrane u izobilju, u odraslom periodu će patiti ili od gojaznosti ili od fobije da im nikad neće biti dovoljno hrane. Takvi ljudi obično jedu sve iz tanjira (jer im je u mozgu urezana činjenica da možda sutra neće imati šta da jedu) ili ostatke od ručka jedu nekoliko narednih dana. Ništa se ne baca. - Odlaganje „velike“ kupovine
Osobe koje su se borile sa lošom finansijskom situacijom ili su odrasle u takvoj porodici služe se pravilom „odložene kupovine“. To podrazumijeva da se dugo razmatra o kupovini čak i neophodnog aparata za kuću ili nečeg što zahtijeva veći novčani izdatak.
„Jednom sam kupio televizor koji je imao razumnu cijenu, ali u tom momentu mi nije bio neophodan. Nekoliko dana sam ga „mjerkao“ i preračunavao se, da bih ga na kraju ipak kupio. Prijatelj me ubjeđivao da je to dobro potrošen novac, ali ja sam imao osjećaj kao da sam izgubio nešto, kao da sam bolestan,“ ispričao je jedan muškarac za Brightside.
- Iracionalni strah od gubitka posla
Ovaj strah imaju samo osobe koje su odrasle u porodici koja je bila na rubu siromaštva. U takvim porodicama se podrazumijeva da gubitak posla znači i to da možda nećete preživjeti bez primanja. Zbog toga su ljudi spremni da rade i za „crkavicu“ i da trpe sve i svašta, samo kako ne bi ostali bez prihoda. - Način na koji držite svoje stvari
Osobe koje su odrasle u siromašnim porodicama svoje stvari poput šoljice za kafu, torbe, sveske, telefona itd, drže čvrsto cijelom šakom, veoma blizu sebe, kao da će im neko oteti ono što im pripada. Prodavci i menadžeri, na osnovu govora tijela mogu da zaključe u kakvoj ste porodici odrasli. - Vjeruju u čuda
Ljudi koji su odrasli u siromašnoj porodici vjeruju da će možda dobiti u igrama na sreću. Stoga se nadaju, mole se i često igraju loto i slične igre. Oni koji su odrasli u imućnijim porodicama nemaju takav odnos prema čudu. - Sve rade sami
Osoba koja je odrasla u siromašnijoj porodici dobro zna da radi mnogo različitih stvari: sitne popravke po kući, šišanje, farbanje, kuvanje, šivenje itd. Oni koji su odrasli u imućnijoj porodici, takve stvari nikad nisu imali prilike da rade.
„Kada sam se oženio pitao sam suprugu gdje nam stoji igla i konac. „Za šta će ti to?“ pitala me, „Da zakrpim čarape,“ rekao sam. „Baci to i ne sramoti se,“ rekla je. Ona je odrasla u bogatoj porodici za razliku od mene. Bilo me je sramota da joj ispričam da znam i da zalijepim cipelu,“ ispričao je jedan muškarac.
7.Ništa se ne baca
Ljudi koji znaju kako je teško zaraditi novac i kupiti nešto, ništa ne bacaju. Iznošenu odjeću ne bacaju nego je nose po kući, kada se istroši, nose je na selo i po njivi, a kada nije ni za rad u bašti, onda je isjeku i tim krpama brišu prašinu.
- Troše vrijeme umesto novca
Jedan od najizrazitijih karakteristika siromaštva je mišljenje da je novac vrijedniji od vremena. Kao rezultat, ljudi se smrzavaju na autobuskim stajalištima umjesto da pozovu taksi. Satima kuhaju umjesto da poruče hranu iz restorana. - Panika na kasi u prodavnici
Nikako ne mogu da se riješe straha od toga da neće imati dovoljno novca da plate račun na kasi. Iako imaju dovoljno novca na bankovnom računu, stres zbog toga da li će im transakcija biti odbijena, uvijek postoji. - Plaćanje na rate
Strah od toga šta će donijeti budućnost, većinu ljudi tjera da plaćaju na rate, pa čak i ako ih na kraju to skuplje košta. Iznos podijeljen na rate nekako im izgleda manje zastrašujuće. - Liječe se sami
Za njih je novac vrijedniji od zdravlja, pa su u stanju da mjesecima ne odu na hitan stomatološki pregled. Sve što mogu da zaleče „narodnim lijekovima“ oni to tako liječe, samo da ne bi dali novac i otišli kod doktora.
